Ultraljubičaste zrake sunca imaju štetan učinak na kožu. One kraće valne duljine (UVB) uzrokuju opekline, dok one veće valne duljine (UVA) prolaze dublje u kožu, no obje remete normalnu funkciju kože i njezin izgled. Ona postaje naborana, stanjena i manje elastična. Prirodni procesi obnove kože i zacjeljivanje oštećenja imaju ograničene mogućnosti saniranja štete uzrokovane sunčevim zrakama. U pravilu su one značajno manje u djece i u starijih osoba. Utjecaj UVA zraka na DNK povećava izglede za nastanak benignih i malignih procesa kože, stoga je preporučljivo izbjegavati direktnu izloženost suncu cijeli život. Postoje i značajne individualne razliku u otpornosti prema sunčevim zrakama, ovisno o genetici i pigmentiranosti kože, no škodljivi utjecaj sunca i njegovo kumulativno djelovanje uvijek postoji u manjoj ili većoj mjeri.
Dječja koža specifičnosti
Koža je naš najveći organ koji ima zadaću zaštititi tijelo o vanjskih utjecaja, uzročnika bolesti, regulirati temperaturu i vlažnost tijela. U tek rođene djece koža je nezrela, tanja je i dvostruko propusnija. Funkcije regulacije temperature su ograničene a i zaštita od mikrobioloških uzročnika bolesti je također ograničena, primarno zbog nezrelosti imunosnog sustava. Značaj kože u dječjoj dobi je naglašen i zbog velike relativne površine kože. Naime novorođenče ima oko 7x veću relativnu površinu kože od odrasle osobe – omjer površine tijela i tjelesne mase je značajno veći. Stoga je i potreba za reguliranjem topline, vlažnosti kao i sprječavanje prodora škodljivih kemijskih spojeva i mikroba zahtjevnija i dodatno ograničena.
Kemijski zaštitni faktori
Kemijski spojevi koji pružaju zaštitu od UVA/B zračenja načelno djeluju kada nakon nanošenja uđu u stanice kože, po prilici dvadesetak minuta nakon nanošenja. Zaštita od UVA zraka nije potpuna dok je zaštita od UVB potpuna. Kozmetski su prihvatljiviji od preparata s mineralnom zaštitom, no pojedine vrste preparata mogu iritirati kožu ili zaštopati pore. Načelno se ne preporučuju za primjenu u najranijoj dječjoj dobi.
Konzervansi, bojila, mirisi
Kako bi se osigurala trajnost preparata nerijetko se dodaju različiti konzervansi koji zbog povećane propusnosti dječje kože i brojnih vrlo osjetljivih razvojnih procesa mogu imati nepoželjne učinke. Dodatci koji imaju zadaću učiniti boju i miris preparata atraktivnijom također mogu imati štetne učinke i ne preporučaju se za primjenu u djece.
Nano čestice- zašto se koriste i potencijalni rizici
Nano čestice su iznimno malene, veličine 1-100 nanometara. 1 nanometar je milijunti dio milimetra, usporedivo s tek nekoliko povezanih atomskih čestica. Mogu se naći kao pojedinačne čestice različitog oblika, kao manje nakupine (agregati) ili kao veće nakupine (aglomerati). U zaštitnim preparatima za sunce u dječjoj kozmetici najčešće je riječ o metalima – cink oksidu i titan dioksidu, označavaju se kao nano- ili mikronizirani titan dioksid ili cink oksid. Riječ je o foto-nestabilnim strukturama tako da se podvrgavaju različitim tehnološkim postupcima oblaganja foto-stabilnim tvarima ili postupcima koji definiraju oblik svake čestice. U kozmetici (brojni preparati za njegu i održavanje higijene) se koriste već desetljećima (više od 40 godina). Zahvaljujući njima tekstura kozmetičkih preparata je podatnija i izgled privlačniji (npr. nano-čestice silicijevog dioksida omogućavaju svilenkasti sjaj kože, ugljikove pak toniraju kožu). Zbog svoje podatnosti i velike relativne površine vrlo su učinkovite i u zaštiti od UV zraka. No zbog svoje veličine i visoke sposobnosti da prodiru u sve stanice tijela predmetom su brojnih istraživanja i procjene potencijalnih neželjenih učinaka na DNK i stvaranja visoko aktivnih spojeva – slobodnih radikala. Sve je više izvještaja da zbog velike količine slobodnih radikala iz nano-čestica kao i velike količine kemijskih zaštitnih faktora koje ostaju u moru nakon kupanja, dolazi do izbjeljivanja i ugibanja koralja u brojnim morima. Načelno, određeni oblici agregata titan dioksida i cink oksida su dopuštene za primjenu u obliku krema, no preparati u obliku sprejeva i pudera nisu dopušteni u EU. Naime, za razliku od kože, sluznica dišnih puteva i probave su u potpunosti propusne za nano-čestice i očekivani toksični učinak je značajan. Dodatni rizik za primjenu na kožu je i činjenica da načelno neopasni agregati (nakupine) se pod različitim uvjetima razgrađuju i raste broj pojedinačnih nano-čestica koje mogu prodrijeti u dublje slojeve kože i potom cirkulacijom u sve stanice tijela. Zbog svojih fizikalno-kemijskih svojstava mogu uzrokovati oštećenja DNK.
Svakako treba napomenuti da nema istraživanja koja bi se bavila učinkom nano-čestica na nerođeno ili sasvim malo dijete.
Primjena zaštitnih sredstava u trudnica i dojilja
Opisujući pojedinačne rizike za dijete, potrebno je istaknuti da su rizici tim veći što je dijete mlađe i nezrelije. Stoga posebnu pozornost treba posvetiti trudnicama i dojiljama. Kada je riječ o nano-česticama, čini se da posteljica zadržava većinu ovih čestica, tzv. placentarna barijera dosta učinkovito priječi prolazak nano-čestica u krvni optok djeteta. No ove čestice uzrokuju određene promjene u posteljici koje remete normalan razvoj krvnih žila u embriju. Posteljica počinje izlučivati kemijske spojeve koji uzrokuju upalu i spojeve koji blokiraju kemijske spojeve koji upravljaju stvaranjem krvnih žila. Očekivano, prirodni procesi rasta i razvoja djeteta budu narušeni, porodna težina bude niža kod izloženosti negativno nabijenim nano-česticama ili veća kod izloženosti pozitivno nabijenim česticama. Prema dosadašnjim studijama izloženost većim nakupinama (aglomeratima) obloženih nano-čestica nema takav učinak.
Kada je riječ o dojenju, nedvojbeno je utvrđeno da nano-čestice unešene udisanjem ili probavom prelaze u majčino mlijeko te da se vrlo lako iz djetetove probave šire krvotokom u sve stanice tijela i uzrokuje usporeni rast. O mogućim dalekosežnim posljedicama nema izvještaja.
Tijekom trudnoće i dojenja ne treba koristiti kozmetiku koja sadrži potencijalno škodljive sastojke, bilo da je riječ o kemijskim spojevima ili nano-česticama koji putem majčinog krvotoka dolaze u posteljicu ili, kasnije, ulaze u majčino mlijeko. Načelno, trudnice i dojilje bi trebale koristiti kozmetiku koja je namijenjena najmlađim dobnim skupinama djece obzirom na jednaki, ili možda čak i viši rizik od nepoželjnih učinaka na nerođeno dijete i dojenče.
Praktične preporuke za odabir neškodljivih i učinkovitih preparata za zaštitu djece od sunca
Prije svega potrebno je dijete sklanjati od direktnog sunca, naročito sredinom dana kada su razine UV zračenja najviše. Treba imati na umu da i u hladu do tijela dopire značajna količina UV zraka koje se odbijaju od okolnih predmeta i površine vode. Na preparatima treba postojati deklaracija da su namijenjena djeci (određene dobi), da ne sadrže umjetna bojila, mirise i konzervanse te po mogućnosti da posjeduju eko-certifikat neškodljivosti. Zaštita preparata od propadanja bez dodavanja konzervansa predstavlja veliki tehnološki problem u proizvodnji, stoga u pravilu samo renomirane tvrtke mogu zadovoljiti navedene uvjete. Načelno se u najranijoj dobi mogu koristiti mineralne zaštitne kreme, no ne u obliku nano- čestica (često se navodi da je riječ o mikroniziranom mineralu) titan dioksida i cink oksida. Minerali koji nisu u nano- obliku ne prodiru kroz kožu i pružaju učinkovitu zaštitu, s time da preparati u kojima su čestice sitnije, ali još uvijek 2-3x veće od nano- čestica, predstavljaju sigurnu i učinkovitu opciju zaštite; lako se nanose i razmazuju (nemaju „kredasti“ izgled). Dodatna je prednost vodootpornost koja osigurava zaštitu kod češćih ulazaka u vodu (more) i igre u plićaku.
